Arnika, Brđanka, Moravka, Trava od majasila

Planinska arnika - Arnica Montana

Latinsko ime: Arnica montana L. – Compositae

Brđanka je dugovečna biljka, visoka 20-60cm. Iz kratkog, valjkastog i debelog rizoma izbija po jedna slabo razgranata stabljika sa jednim ili više tamnožutih glavičastih cvetova na vrhu. Listovi su složeni u rozetu pri dnu stabljike, duguljasto-jajasti, po obodu celi; listovi na stabljici su sitniji, naspramni, po obodu malo nazubljeni.

Rasprostranjenost: Raste na siIikatnom, peščanom, humoznom i vlažnom zemljištu, na pašnjacima, livadama i šumama brdskog i planinskog područja. Ima je na planinama severnog dela Balkanskog poluostrva.

Berba: Treba brati potpuno rascvetale, ali ne precvetale cvetne glavice, očistiti od crnih larva, što pre osušiti i čuvati na suvom mestu dobro zapakovane, jer cvet brzo pocrni pod uticajem vlage. Rizom sa korenjem počne se vaditi čim biljka precveta.

Droga:
I. Cvet: Sastoji se iz krupnih, zrakastih, žuto narandžastih gIavica obloženih mnogobrojnim, uzanim, šiljastim, dlakavim listićima poređanim u dva reda. Jezičasti, ženski cvetići, koji se nalaze po obodu cvetne glavice, dugački su do 2,5cm, a široki oko 4mm; jezičak je trozub i ima 7 do 12 nerava. Unutrašnji cvetovi su cevasti i petozubi. Cveište je malo, pupčasto, sitno jamičasto i maljavo; na njemu su usađene sitne, valjkaste, rapave ahenije zakićene belom, čvrstom, krtom i vIasastom pernicom, zbog koje je droga sivobela i vrlo Iaka, kao pamuk.
Cvetovi su slabo aromatičnog mirisa, a ukusa nagorkog naljutog, izazivaju kijanje.

II.Rizom i koren: Rizom je vodoravan ili kos, skoro valjkast, do 9cm dugačak, 3-5mm debeo, obično povijen u obliku luka ili zavrnut kao slovo S. Spolja je rapav, Ijuskav, malo kvrgav, tvrd i mrkocrven. Na gornjem delu vide se ostaci od stabljike i lišća, a na donjem potpuno je obrastao lako lomljivim, svega oko 1mm debelim žiličastim korenjem.
Rizom s korenjem je slabog aromatičnog mirisa, jako aromatičnog, gorkog i ljutog ukusa.

Sastav: Cvet sadrži oko 0,1% etarskog ulja nepoznatog sastava, gorku i Ijutu, neglikozidnu, kristalnu materiju arnicin, flavonoida, smole, tanina, boje i arnidiola ili arnisterola. U korenu ima istih sastojaka i još oko 10% inulina.

Upotreba: Tinctura Arnicae  daje se najviše u narodnoj medicini kao sredstvo za draženje kože protiv neuralgije i reumatizma. Vodom razblažena tinktura upotrebljava se kao domaće sredstvo za lečenje uboda i mnogih rana, često umesto skupe jodne tinkture, naročito u prethodna dva svetska rata kad se do joda teško moglo doći. Infuz od droge narod upotrebljava za ispiranje usta i grla, slično žalfiji, jer i tu etarsko ulje deluje kao antiseptik, a tanin steže, štavi, jača sluzokožu. Iznutra se daje kao sredstvo za umirivanje nervnog sistema, za snižavanje krvnog pritiska, za lečenje organa za disanje i varenje, kao emenagog i abortiv.

List brđanke upotrebljavaju za pušenje kao zamenu za duvan.

Protiv dečjeg noćnog mokrenja u krevetu: 30g cveta brđanke i 70g lista hajdučice . Jedna supena kašika ove smeše popari se sa 200ml ključale vode i posle 2 sata popije na 2-3 sata pre spavanja.

Istorija: Izgleda da je brđanka upotrebljavana za lek još u srednjem veku. U službenu medicinu je uvedena krajem XVI ili početkom XVII veka. Krajem XVIII veka beše mnogo cenjena kao lek protiv groznice. Kasnije je prilično zaboravljena i gotovo napuštena. Danas se najviše upotrebljava kao narodni lek u Zapadnoj Evropi i u homeopatiji.

OstaIa narodna imena: arnika, aronk, žuta brđanka, veprina, veprovac, zlatenica, konjski petrovac, mali divlji neven, paprica, gorska potres, tičji neven.