Već nakon otpuštanja oko 20 cm kubnih likvora (moždano-kičmene tečnosti) nastaje znatno sniženje pritiska u likvorskom prostoru, a time i sniženje intrakranijalnog pritiska. Kod takve evakuacije likvora gotovo uvek nastaje glavobolja u čelu i potiljku. Tako izazvana glavobolja nestaje, ako se evakuirana količina likvora nadomesti fiziološkim rastvorom. Isti efekt ima na tako izazvanu glavobolju, ako čoveka, koji je punktiran u sedećem položaju, polegnemo u horizontalni položaj, premda se na taj način i dalje smanjuje likvorski pritisak.
Glavobolja izazvana evakuacijom likvora obično se ne pogoršava, ako umesto evakuisane količine likvora uštrcamo veću količinu fiziološkog rastvora, čime zapravo povisujemo likvorski pritisak. Glavobolja se nakon evakuacije likvora izrazito pogoršava, pritiskom na jugulame vene u venoznom basenu mozga. Takvo se pogoršanje glavobolje međutim odmah ublaži, ako se pritisak na jugularne vene prekine.
Zbog toga se drži da glavobolja koja nastaje kod promene likvorskog pritiska kod lumbalne evakuacije (punkcije), nije toliko u vezi sa samom promenom pritiska, koliko sa pomicanjem mozga, koje tom prilikom nastaje. Kod takvog pomicanja mozga prema bazi lobanje zbog smanjivanja likvorskog jastuka na bazi mozga dolazi do distenzije cerebralnih mosnih vena, koje se iz konveksiteta mozga prebacuju u venozne sinuse dure. Na taj način nastaje podraživanje receptora za bol u njima.
Pomenutu tezu potvrđuje i pojačanje glavobolje zbog pritiska na jugulame vene. Već iritirani receptori bola još se više podraže dilatacijom i kroz to još potenciranom distenzijom mosnih vena. Isto tako govori za tu tezu i činjenica, da se lumbalnom punkcijom uzrokovana glavobolja pojačava kod trešnje glavom, zbog koje se još više podraže već distendirane mosne vene.
