Hipofiza – funkcije i poremećaji lučenja hormona

Šta je hipofiza i gde se nalazi?

To je mala endokrina žlezda, prečnika do 15 milimetara, koja se nalazi u koštanoj duplji lobanje, ispod mozga. Podeljena je u dva dela, prednji i zadnji režanj, od kojih svaki sadrži različite ćelije i luči razne vrste hormona neposredno u krvotok.

Koje hormone luči hipofiza i kakva je njihova funkcija?

a. Prednji režanj hipofize luči nekoliko hormona koji utiču na aktivnost drugih endokrinih žlezda kao što je štitna žlezda, nadbubrežne žlezde, jajnici, testisi, dojke i gušterača. Lučenje prednjeg režnja hipofize reguliše i kontroliše aktivnost gore pomenutih žlezda ponekad ih stimulišući na veću aktivnost a ponekad zaustavljajući njihov rad. Na primer, ako nadbu­brežna žlezda luči malo hormona u krvotok, hormon prednjeg režnja hipofize će je stimulisati na veće lučenje.
b. Zadnji režanj hipofize luči hormone koji kontrolišu zadržava­nje i izlučivanje mokraće iz bubrega.

Da li endokrine žlezde kao što su štitna žlezda, nadbubrežne žlezde itd. utiču na aktivnost prednjeg režnja hipofize?

Da, na primer, kad lučenje nadbubrežne žlezde dostigne željeni nivo, ona će uticati na smanjenje lučenja hormona hipofize.

Šta se dešava kad prednji režanj postane suviše aktivan i kad se na njemu pojavi tumor?

Može dovesti do dva stanja:

a. Ako izvesne ćelije u prednjem režnju hipofize postanu suviše aktivne, doći će do prevelike stimulacije nadbubrežnih žiezdai nastanka Kušingove bolesti.
b. Ukoliko pak druge ćelije prednjeg režnja hipofize postanu suviše aktivne, proizvešće se višak hormona rastenja što će dovesti do gigantizma ili akromegalije.

Kako se postavlja tačna dijagnoza tumora hipofize?

Pored pojave kliničkih simptoma, karakteristične promene se zapažaju na rendgenskom snimku lobanje. Hipofiza se nalazi u koštanoj šupljini koja se zove tursko sedlo (sella turcica) i kada se na žlezdi pojavi tumor, na ivicama ove koštane šupljine se zapaža erozija.

Kakve su karakteristike gigantizma?

Kada prednji režanj hipofize proizvodi povišene količine hormona rastenja u toku detinjstva pre no što je razvoj kostiju završen, osoba postaje ogromna. Ovakvo stanje stvara divove koji su visoki 210—245 cm.

Da li je gigantizam nasledan?

Ne. Iako postoji dokazana sklonost ka nasleđivanju rastenja, abnormalna stanja koja nastaju zbog gigantizma nisu nasledna.

Kakve su karakteristike akromegalije?

Ukoliko u zrelom dobu dođe do hiperprodukcije hormona rastenja pošto su se koštane strukture već formirale, tada neće doći do promene visine i dužine ekstremiteta. Pa ipak, dolazi do vrlo jakog rastenja izvesnih koštanih struktura tela kao što su dlanovi, stopala i kosti lica. To dovodi do karakterističnih promena fizionomije.

Do kakvih još promena dolazi pri prekomernom lučenju hormona rastenja?

Hemija organizma se menja i može doći do velike slabosti mišića, prestanka menstrualnih perioda, impotencije, pa čak i šećerne bolesti.

Kakva je terapija kod gigantizma ili akromegalije?

Bolest se često sama zaustavlja. Ukoliko se i dalje razvija vrši se rendgensko zračenje hipofize; a ukoliko to nema efekta obavlja se hirurško odstranjenje žlezde. U naše vreme razvijaju se nove metode koje će možda izmeniti hirurgiju hipofize. One uključuju korišćenje lasera i kriohirurgiju (zamrzavanje).

Koliko su rendgensko zračenje i hirurgija uspešni u zaustavljanju povećane aktivnosti hipofize?

U većini slučajeva ovi oblici lečenja zaustavljaju proces.

Postoji li neki način da se stimuliše rastenje nedovoljno izraslog deteta?

Mora se ustanoviti uzrok sporog rastenja. Ukoliko se otkrije da je uzrok nedovoljna aktivnost štitne žlezde, davanje hormona štitne žlezde ubrzaće rast deteta. Ukoliko je usporeno rastenje rezultat neodgovarajuće ishrane i neuzimanja vitamina, odgovarajuća dijeta uz uzimanje vitamina i minerala dovešće do bržeg rasta. I najzad, kako je gore već naglašeno, ukoliko je stanje prouzrokovano nedovoljnom aktivnošću hipofize, može se primeniti hormon raste­nja.

Postoji li neki siguran i efikasan način da se zaustavi suviše brzo rastenje i visok rast deteta?

Ne.

Postoje li neke bolesti koje nastaju zbog nedovoljne aktivnosti hipofize (hipopituitarizam)?

Da. Ukoliko do neaktivnosti dođe u detinjstvu, rast će biti znatno usporen. Takva deca će ostati mala, ali skladno građena. Ona zadržavaju dečji izgled čitavog života. Ovakva stanja stvaraju patuljke koje možemo videti u cirkusima.

Ukoliko do neaktivnosti hipofize dođe u zrelom dobu, rast ne može zakržljati. Ipak, takvo će stanje dovesti do smanjenja funkcije svih ostalih endokrinih žlezda kao što je štitna žlezda, nadbubrežne žlezde, jajnici i testisi.

Koji su drugi simptomi hipopituitarizma?

Slabost, opšta apatija, gubitak energije i, u nekim slučajevima, mentalni poremećaj. Koža postaje izborana kao kod staraca. Može doći do smanjenja šećera u organizmu i gubitka telesne težine i apetita.

Da li se hipofizna patuljasnost nasleđuje?

Ne. Ukoliko se ovakvi patuljci ožene i dobiju decu, ona su obično normalne visine.

Kako se leči smanjena aktivnost prednjeg režija hipofize?

U stanjima koja postoje usled tumora hipofize koristi se rendgen­sko zračenje ili hirurgija. Konzervativno lečenje se sastoji u dopuni nedostajućih hormona pilulama ili injekcijama.

Mogu li se ozbiljni efekti neaktivnosti hipofize suzbiti lečenjem?

U velikom stepenu to je moguće.

Kakva je funkcija zadnjeg režnja hipofize?

Da proizvede hormon koji deluje na bubrege tako što bi se sprečilo suvišno izlučivanje mokraće.

Šta je dijabetes insipidus?

To je stanje prouzrokovano suviše malom proizvodnjom hormona zadnjeg režnja hipofize i okolnog nervnog tkiva. Dovodi do ozbiljnih stanja kod kojih bubrezi više ne mogu da kontrolišu količinu vode koju luče.

Koji su karakteristični simptomi dijabetes insipidusa?

Pošto bubrezi luče ogromne količine vode, pacijent mora stalno da pije kako bi održao dovoljnu količinu tečnosti u organizmu.

Može li se dijabetes insipidus uspešno lečiti?

Da. Na raspolaganju su moćni ekstrakti zadnjeg režnja hipofizne žlezde koji se pacijentu mogu dati injekcijom ili kao sredstvo za ušmrkavanje. Ipak, bolest nije izlečiva, i pacijent mora nastaviti da prima injekcije celog života.

Postoji li neka veza između dijabetesa insipidusa i takozvane šećerne bolesti?

Ne.

Mogu li se sprečiti oboljenja hipofize?

Ne.