Kontrola rađanja – neophodnost i potreba kontrole

Šta je kontrola rađanja?

To je prilagođavanje seksualnog kontakta u smislu sprečavanja trudnoće tj. začeća.

Da li se mladim ljudima preporučuje da pre braka odluće da li će primenjivati kontracepciju?

Da. Vrlo je važno da se o ovom problemu diskutuje pre stupanja u brak. Neusaglašenost o sprovođenju kontrole rađanja se može izbeći iskrenim i otvorenim diskusijama u predbračnom periodu. Ako par ne može da se složi onda treba tražiti savet. Nezamislivo je da samo jedna strana upražnjava kontracepciju protiv volje i znanja druge strane.

Koji se problemi moraju rešiti pre sprovođenja kontrole rađanja?

a. Saglasnost oba bračna partnera da se sprovodi ili ne sprovodi regulisanje začeća u braku. Pri tome, bračni drugovi će iskreno i otvoreno raspravljati o tome zašto će i kako i do kada sprečavati začeće, učestvujući u donošenju odluke ravnopravno i sa punom svešću.
b. Mladi supružnici i kontrola rađanja. Parovi koji su tek stupili u brak obično žele da budu bez obaveza da bi veći deo vremena proveli u prilagođavanju koje je, u početku bračnog života, potrebno. Mnogi mladi ljudi pored toga osećaju da trudnoća u prvih nekoliko nedelja ili meseci po sklapanju braka predstavlja veliko materijalno i društveno opterećenje. Velika je istina da je prva godina bračnog života kritična u odnosu na to da li će se brak održati ili ne. Mnogo će manje posledica biti ukoliko ne uspe brak bez dece nego ukoliko dođe do razvoda pošto je dete već stupilo na scenu.
c. Brak u zrelijim godinama života. Parovi u godinama između dvadesete i tridesete mnogo će pre želeti da praktikuju kontrolu rađanja u toku nekoliko godina nego parovi koji su stariji i koji žele da imaju decu odmah po sklapanju braka. Ima puno razloga zašto stariji parovi, naročito žene u tridesetim godinama, žele da imaju decu odmah po sklapanju braka. Statistike ukazuju da ima puno defekata kod dece koju su rodile žene starije od trideset godina. Takođe stariji muškarac može želeti da ima decu što pre po stupanju u brak kako bi mogao da uživa u periodu kada dete raste.
d. Mentalno i fizičko zdravlje bračnog para. Ako je žena prilikom udaje nežnog ili slabog zdravlja, ona se može odlučiti za kontracepciju dok ne postane sposobnija za trudnoću. Na isti način, muškarac koji ima ozbiljnu bolest možda neće želeti rizik da ima dete iz straha da ono ne postane siroče u ranim godinama. Ako su ili čovek ili žena mentalno bolesni, preporučljivo je da se ne dozvoli trudnoća do potpunog izlečenja. Emocionalno poremećena ili mentalno bolesna osoba biće loš roditelj.
e. Veličina porodice. Ako bračni par ima onoliko dece koliko ih je želeo, onda je prirodno da želi da praktikuje kontracepciju. Neki roditelji mogu želeti više dece, ali u većem razmaku. Ovakvi parovi obično praktikuju periodičnu kontrolu rađanja.
f. Prethodni carski rez. Opšte je pravilo: žena koja je imala dva ili tri porođaja carskim rezom, treba da primenjuje i dalje kontracepciju ili će dozvoliti da joj se podvežu jajovodi prilikom poslednje operacije.
g. Urođene deformacije i oboljenja. Postoji veliki broj stanja koja se prenose sa generacije na generaciju preko hromozoma i gena. (Hemofilija je jedno od najpoznatijih ovakvih oboljenja.) Izvesno je da su u porodicama kod kojih postoje utvrđeni slučajevi naslednih deformacija, mnogo veće mogućnosti rađanja defektnog deteta, pa shodno tome ovakvi parovi mogu odlučiti da primenjuju kontrolu rađanja. Pa ipak, jasno je da se čak i u porodicama gde se pojavljuju nasledni faktori, može posle normalnog deteta roditi dete koje ima urođene deformacije. Na sreću, kako urođene bolesti, tako i abnormalnosti imaju tendenciju opadanja pa se prema tome samo povremeno pojavljuju.
h. Materijalno stanje. Jedan od najčešćih razloga za kontracepciju je nedostatak materijalnih izdataka za izdržavanje još jednog deteta. Ovo je nesumnjivo činjenica kod mnogih bračnih parova koji imaju niske prihode, mada je često u životu obratno.

Postoji li danas u svetu potreba za kontrolom rađanja?

Iskreno rečeno, postoji. Filozofi, sociolozi, etnolozi, naučnici i mnogi svetski duhovni vođi se slažu da je eksplozija priraštaja stanovništva takva da smanjuje mogućnosti za odgovarajući smeštaj, ishranu i dovoljan prihod za sve stanovnike na Zemlji.

Zašto je kontrola rađanja tako neophodna?

Zato što je u siromašnim i slabo ekonomski razvijenim zemljama rađanje u tako velikom broju da se postavlja pitanje materijalne egzistencije stanovništva. Ovaj problem bi bio mnogo manji ukoliko bi se odnosio samo na one zemlje kojima je baš potrebno povećanje stanovništva i koje mogu da mu obezbede sredstva za normalan život.

Koliki je deo svetskog stanovništva kome je potreban savet u vezi sa planiranjem porodice i rađanjem?

Smatra se da se dve trećine od oko četiri milijarde stanovnika naše planete slabo oblači, da ima nezadovoljavajući smeštaj, lošu ishranu i da nije u stanju da zaradi dovoljno za život. Kako je baš u ovom delu natalitet veliki, sasvim je sigurno da su tim stanovnicima potrebna znanja o kontroli rađanja.

Ako se porast broja stanovnika nastavi današnjim ritmom, hoće li svetske rezerve hrane biti dovoljne?

Ne. Eksperti procenjuju da će kroz samo nekoliko generacija količina hrane biti nedovoljna za ishranu stanovništva naše planete ukoliko se ne stvore novi veliki izvori snabdevanja. Proizvodi koji će se vaditi iz mora i razvoj sintetičkih prehrambenih proizvoda izgledaju mnogima kao moguća buduća rešenja ovog problema.

Kako se primitivni i neobrazovani ljudi mogu uputiti u kontrolu rađanja?

Ovo je vrlo teško. Zasada izgleda da će kontraceptivne pilule biti najbolji prilaz rešenju ovog problema.

Da li su ljudi dobrog ekonomskog stanja takođe skloni da stvaraju veliko potomstvo?

Ne. Jedan od najvećih problema sa kojim se danas suočava svet je činjenica da većina ljudi koji su u stanju da izdržavaju velike porodice imaju vrlo malo dece. Statistike pokazuju da što su ljudi obrazovaniji i bogatiji to imaju manje porodice.

Postoje li organizacije ili institucije koje obaveštavaju i uče ljude kako da regulišu rađanje?

Da. Postoje specijalizovane ustanove koje se zovu savetovališta za kontracepciju. To su šire zamišljene ustanove — bračna savetovališta, koja savetuju i u pogledu kontracepcije i ona se nalaze najčešće uz razne zdravstvene i socijalne ustanove i zavode. Takođe i Ujedinjene nacije obezbeđuju podatke i instrukcije o kontroli rađanja svima onima koji ih zatraže.

Koje su razne vrste kontracepcije?

Postoji otprilike tuce metoda kontracepcije: neke su sigurne u oko osamdeset pet posto slučajeva, a neke su skoro sto posto sigurne. Široko korišćene metode su:

a. Apstinencija (uzdržavanje od seksualnog odnosa).
b. Ciklični metod (plodni i neplodni dani).
c. Prekinuti snošaj.
d. Snošaj bez orgazma.
e. Prezervativi.
f. Ispiranje.
g. Vaginalna dijafragma ili kontraceptivni želei, zatim razne pene, kremovi itd.
h. Unutarmaterične spirale.
i. Oralna kontraceptivna sredstva (kontraceptivne pilule). tj. Hirurška sterilizacija.