Tibetanska medicina kao jedna od najstarijih na svetu

Tibetanska medicina je jedna od najstarijih u svetu. Razvijala se tokom mnogih vekova, ali je na nju bitan uticaj izvršio budizam.

Naš je um (tačnije misli) taj koji vodi telo prema zdravlju ili bolesti.

Kao i budizam, i tibetanska medicina polazi od toga da bol može biti ublažena ili izlečena samo kroz poznavanje prirode bolesti i njenih uzroka. Zato na tibetanskom dijagnoza kaže ngozen što znači raspoznati ili identifikovati.

Četiri tantre

U tibetanskoj medicini postoje Četiri tibetanske tantre, a pokrivaju područje fiziologije, patologije, dijagnostike i lečenja.

Prva je Korenska tantra i opisuje telo kao rezultat ravnoteže između 3 telesnih sokova ili sila ravnoteže.

Druga je Tantra objašnjavanja koja tumači kako pristupiti uzrocima u toku bolesti, na koji način ona nastaje, o prirodi tri sokova te primeni terapijskih pristupa.

Treća je Tantra usmene predaje koja predstavlja različite vrste poremećaja, njihove uzroke, stanja i simptome, kao i tehnike lečenja.

Četvrta, Poslednja tantra obuhvata dijagnostičke metode poput analize urina, merenja pulsa te pripremu lekova.

Medicinske tantre govore o četiri kategorije bolesti.

  1. kategorija bolesti: karmičke bolesti koje su posledica lošeg delovanja u prošlim životima
  2. kategorija: bolesti koje su izazvali duhovi
  3. kategorija: bolesti koje nastaju spontano
  4. kategorija: ukazuje na bolesti koje su posledica neravnoteže između tri telesnih sokova i sila usled nepravilne ishrane i nepravilnog načina života.

Lekarska obuka

Lekarska se obuka sastoji od pet i dvanaest godina rigoroznog studiranja. Učenik najpre uči napamet stihove Četiri tantri i stiče osnovno znanje o lekovitom bilju. U prvoj godini proučava Prvu tantru, drugoj Drugu itd

Tibetanska medicina veruje, da sve patologije nastaju zbog 3 takozvana otrova: neznanja, vezanosti i averzije. To su tri emotivna faktora koja, prema Tibetancima, narušavaju energetsku ravnotežu između četiri elementa od kojih se sastoje čovek i univerzum (zemlja, voda, vatra i etar), na taj način razbijajući našu sposobnost odbrane i samoizlečenja.

Tibetanska dijagnostika obično uključuje analizu pulsa, jezika i urina. Duhovni element je takođe prisutan u tibetanskoj medicini, s time da se puno pažnje posvećuje ličnosti pacijenta.

Lečenje je specifično za svakog pacijenta, no ono što mu se prvo govori je da je bolest u njegovom umu. Tu se ne misli da je on tu bolest umislio već da je njegov način života pogrešan te da bi se trebao bolje posvetiti svome telu. Tako se preporučuju promene načina života koje uključuju duhovnu praksu, vežbanje, reorganizovanje životnih sposobnosti kao što je spavanje, hranjenje te raspored dana.

Preporučuje se i meditacija koja uključuje jednostavne vežbe disanja te kontrola uma. Isto tako preporučuje se posebna ishrana, doktor savetuje pacijentu koju hranu ne bi trebao da jede, a koja mu je posebno od koristi.

Preporučuje se i biljna medicina. Tibetanski lek može da sadrži do 150 sastojaka. U tibetanskoj medicini se pre svega koriste lekovi na bazi bilja: komprese od trava, bobica, lišća i korena koji rastu na specifičnim mestima i koji se beru u određeno vreme dana i godine. Godišnje doba, mesto rasta, klima i raspored zvezda u momentu berbe utiču na energiju lekovite biljke i određuju joj veću ili manju efikasnosi. Stoga su lekovi prirodni u punom smislu reči. Fizičke terapije se primenjuju u obliku akupunkture, masaže i inhalacione terapij. Koriste se i komprese na bazi bilja i minerala, puštanje krvi, lekovite kupke i oblozi.

Tibetanska akupunktura razlikuje se od tradicionalne kineske akupunkture: uglavnom se koristi samo jedna zlatna igla na čakrama, osnovnim energetskim centrima, a posebno na sedmoj čakri, koja se nalazi na vrhu glave.