Glavobolja kod oboljenja nosa i paranazalnih sinusa

Fenomenologija glavobolje, koja nastaje u vezi s oboljenjima u nosu, a naročito s oboljenjima paranazalnih sinusa, dobro je proučena s kliničke strane i pomoću eksperimentalnih metoda. Glavobolja rinološke etiologije dosta je česta, verovatno je 5% glavobolja na toj bazi. Međutim, po našem iskustvu, lekari i prečesto kod nejasnih glavobolja pomišljaju na oboljenje paranazalnih sinusa.

Klinička posmatranja kod oboljenja paranazalnih sinusa i nosa pokazuju, da bol, koja nastaje zbog oboljenja tih regija, odgovara bitno osobinama izazvanih bolova nastalih podraživanjem istih struktura. Bol je kod oboljenja paranazalnih sinusa i nosa mukla, duboka, neoštro ograničena, te čvrsto ide uz fotofobiju i neugodne popratne simptome vegetativnog karaktera kao što su suzenje, vazodilatacija i edem kože iznad mesta bola, uz bolnu osetljivost kože i dubljih regija ispod nje.

Bol postoji bez obzira na to, da li je uzrokovana povećanjem pritiska u sinusu zbog retencije eksudata ili zbog negativnog pritiska u njemu u slučajevima, kad je sprečena komunikacija sinusa sa šupljinom nosa. Kod akutnih febrilnih paranazalnih sinuitisa važan je za nastajanje glavobolje osim lokalnog faktora još i febrilni mehanizam. Glavobolja kod oboljenja paranazalnih sinusa, naročito kod akutnijih, najčešća je pre podne te se pojačava pod uticajem pasivne i aktivne hiperemije, koja nastaje kod fizičkih napora, u toku menstruacije, kod intoksikacija i nakon uzbuđenja.

Kod oboljenja čeonog sinusa bol je obično jednostrana, u čelu, s iradijacijom prema oku na strani upalnog procesa. Bolovi kod upale sfenoidne šupljine iradiraju u teme i u medijanu partiju čela. Kod oboljenja etmoida bol je najčešće lokalizirana iza oka. Glavobolja se kod akutnih upala paranazalnih sinusa pojačava pri uspravnom stavu i pri sagibanju tijela prema napred, kod trešnje glavom, te poslije pritiska na jugularne vene, a ublažuje se u ležećem stavu.

Kod hroničnih upala bol je znatno slabija, može i izostati, a popratni simptomi manjkaju gotovo uvek. Često jakost rinogenog bola nije u direktnom odnosu s intenzitetom procesa. Pozitivni rentgenski nalaz, kao što je zasenjenje paranazalnih sinusa, ne znači, da zaista postoji aktivno oboljenje tih sinusa. Takav rentgenski nalaz može biti uzrokovan reziduima već prebolelog procesa.

Veliku dijagnostičku važnost ima osim pre navedenih simptoma, i lokalni nalaz u nosu, tj. upalni edem i sekrecija u području srednje nosne školjke i sluznice srednjeg nosnog hodnika, nalaz gnoja i pozitivni rezultat irigacije sinusaputempunkcije, lokalna osetljivost na pritisak, a naročito bolna osetljivost na kucanje nad područjem sinusa. Osim na procese upalnog karaktera treba, naročito kod starijih ljudi, misliti i na karcinom. Kad se bolesnici kod upalnih procesa u paranazalnim sinusima, naročito etmoida, tuže na smetnje vida, verojatno je, da je zbog blizine očnog živca već došlo do oboljenja neuritis optica bez nalaza na papili (neuritis n. optici relrobulbaris).

Upalni edem sluznice nosa, posebno predela školjki i ušća ductus nasofrontalis, te rhinitis hypertrophica i ozaena mogu takođe uzrokovati glavobolju po napred opisanom tipu. Jačom devijacijom nosnog septuma biva iritiran n. nasociliaris, a to takođe dovodi do glavobolje. Po Nageru rinogene glavobolje mogu se često abolirati kokainizacijom sluznice nosa, osobito podruičja srednje školjke. Kod glavobolja sa sumnjom na rinogeni proces mora lekar opšte prakse, osim kod banalnih oboljenja kao §to je rhinitis itd., uvek konsultovati specijalistu.

Lečenje rinogene glavobolje sastoji se od etiotropnog lečenja primarnog oboljenja nosa i paranazalnih sinusa. Uz to, dok se ne izleči kauzalni faktor, dolazi u obzir simptomatska terapija protiv bolova.