Otkazivanje srca (Srčana insuficijencija)

Šta je otkazivanje srca?

Otkazivanje srca, u medicini poznato kao dekompenzacija srca (ili srčana insuficijencija), može da bude prouzrokovano nekim od napred pobrojanih poremećaja. Ovaj izraz se primenjuje kada srce više nije u stanju da se prilagodi normalnim cirkulatornim zahtevima tela.

Obično, ljudsko srce ima dovoljno rezervne snage da nadoknadi najobičnija opterećenja tokom napred pomenutih poremećaja. Međutim, kako se jačina poremećaja menja i kako srčani mišić postaje sve zamoreniji i zamoreniji, srce je sve manje u stanju da odgovori svojim obavezama.

Koji su simptomi otkazivanja srca?

a. Lako zamaranje.
b. Kratak dah koji je naglašen pri blagom naporu.
c. Oticanje stopala, zglobova i nogu, što se obično povećava ka završetku dana i pojačava tokom noći.
d. Nemogućnost da se leži položeno u postelji a da se ne zadiše, što zahteva nekoliko jastuka pomoću kojih se podiže glava i grudni koš.
e. Plavilo usana, noktiju i kože.
f. Nagomilavanje tečnosti u trbuhu, grudima i u drugim područjima tela.
g. Iznenadni noćni napadi gušenja koji primoravaju da se sedne ili ustane iz postelje da bi se došlo do vazduha.
h. Proširenje vratnih vena.

Koliko je vremena potrebno da dodje do otkazivanja oštećenog ili prenapregnutog srca?

Potrebno vreme se veoma razlikuje od organizma do organizma. Srce ima čudesno svojstvo da obavlja svoj posao pod velikim opterećenjem u periodu od mnogo godina i to će nastaviti da čini i dalje pod uslovom da poremećaji ili teškoće u radu srca ne postanu suviše veliki.

Kad jednom srce počne da otkazuje, da li to znači da će pacijent ubrzo umreti?

Ne. Srčanoj insuficijenciji može se pomoći dugi niz godina odgovarajućom negom, kao što je ograničenje aktivnosti, smanjenje soli, terapija digitalisom, davanje diuretika (lekovi koji povećavaju eliminaciju vode i soli putem bubrega), ili, u specijalnim slučajevima, hirurškim zahvatom.

Kako lekar procenjuje stanje srca?

a. Pažljivim proučavanjem istorije simptoma i ranijih oboljenja.
b. Slušanjem rada srca pomoću stetoskopa.
c. Fluoroskopijom ili rendgenskim snimanjem srca.
d. Pravljenjem elektrokardiograma.
e. Vršenjem drugih, iscrpnijih testova.

Šta je elektrokardiogram (EKG)?

Prilikom skupljanja i opuštanja, srčani mišić proizvodi slabu, premda karakterističnu električnu struju. Jedan veoma osetljivi instrument, poznat pod imenom elektrokardiograf, u stanju je da primi tu struju i da je registruje na hartiji. Razlike u amplitudi i smeru struje mogu da daju značajne informacije u pogledu funkcionisanja srca i njegovog zdravstvenog stanja.

Da li su zaključci na osnovu elektrokardiografskog pregleda sami po sebi dovoljni da se utvrdi stanje srca pacijenta?

Ne. EKG daje samo dodatnu informaciju. Elektrokardiogram može da bude potpuno normalan i u prisustvu ozbiljnog poremećaja srca. S druge strane, on može da pokaže abnormalnost u trenutku kada fizički pregled daje u suštini normalne rezultate.

Šta je kateterizacija srca?

Postoji izvestan broj situacija pri proceni stanja srca u kojima napred pobrojani metodi ne daju dovoljno informacija. U takvim slučajevima može da se vrši kateterizacija srca. Ona se sastoji u tome što se u krvni sud u jednom od ekstremiteta stavlja i uvlači duga, uska, šuplja plastična cev dok ne stigne do jedne ili više komora ili pretkomora srca. Kroz cev se vrše merenja pritiska i vade uzorci krvi. Ovo nije rutinska procedura i zahteva veštinu specijalno obučenog lekara. Kateterizacija srca obično se ne preduzima ukoliko se ne smatra da postoje indikacije za operaciju na srcu. Kateterizacija srca postala je i značajan metod istraživanja koji je ogromno doprineo našim saznanjima o radu srca.

Šta je angiokardiografija?

Angiokardiografija se primenjuje kada se radi o istim razlozima i u sličnim okolnostima kao i kateterizacija. Međutim, ona pruža umnogome drugačiju vrstu informacija. Ona se sastoji u ubrizgavanju u krvotok izvesne, za rendgenske zrake neprozirne hemikalije. Dok ta hemikalija prolazi kroz razne komore, prave se brzo uzastopni rendgenski snimci.
Ova se procedura, takođe, ne primenjuje rutinski i zahteva specijalnu obuku. Ipak je poslednjih godina veoma doprinela našim saznanjima o funkciji srca.