Peptični ulkus – Čir na želucu i dvanaestopalačnom crevu

Šta se misli pod terminom peptični ulkus?

Peptični ulkus je opšti termin koji se upotrebljava da se označi čir želuca, dvanaestopalačnog creva ili donjeg dela jednjaka.

Šta prouzrokuje peptični ulkus?

Tačan uzrok peptičnog ulkusa nije poznat, ali u osnovi njegovog nastanka gotovo u svim slučajevima igra određenu ulogu hiperaciditet ili lučenje preterane količine želudačne kiseline.

Kakve vrste peptičnog ulkusa postoje?

a. Duodenalni ulkus je najčešći oblik ulkusa.
b. Želudačni (gastrični) ulkus je sledeći po učestanosti.
c. Ezofagealni ulkus (»čir« na jednjaku) se najredje sreće.

Koliko je čest ulkus želuca ili duodenuma?

Smatra se da otprilike jedna od deset odraslih osoba u nekom periodu života ima duodenalni ulkus, dok otprilike jedna od stotine boluje od gastričnog ulkusa.

Kod kakvog tipa osobe je najverovatnije da će doći do pojave peptičnog ulkusa?

To je obično energična, dinamična osoba, veoma emocionalna, koja je opsednuta mnogim frustracijama, ali koja živi i radi brzim tempom u visoko civilizovanom društvu. Muškarci češće obolevaju od ulkusa nego žene.

Da li ulkusi želuca ili duodenuma imaju tendenciju da se porodično javljaju ili da se nasleđuju?

Zapravo ne, izuzev što postoji tendencija da se kod dece razviju ista svojstva kao i kod njihovih roditelja. Na taj način, roditelji neurotičari kod kojih se javio ulkus mogu imati potomke kod kojih se razvijaju iste tendencije.

Šta se u stvari događa kada dođe do pojave ulkusa želuca ili duodenuma?

Sluzokoža koja oblaže unutrašnjost želuca i dvanaestopalačnog creva biva oštećena i erodirana; ta erozija ostavlja tako nepokrivenu oblast (grizlicu ili čir) u zidu želuca ili duodenuma. Ulkusi mogu biti različite veličine, od čiodine glave do veličine dinara.

Da li postoji neki način da se smanje izgledi za dobijanje ulkusa?

b. Piti alkoholna pića samo u umerenim količinama.
c. Jesti blagu, nezačinjenu hranu.
d. Pokušati da se živi u okvirima sopstvenih mogućnosti i sposobnosti, bez emocionalnih naprezanja.

Da li je važna veličina ulkusa?

Ne uvek. Mali ulkusi mogu krvariti ili prsnuti isto tako lako kao i veliki ulkusi. Međutim, kao opšte pravilo važi da što je ulkus veći i dublji, to će biti teže da zaceli i za to će biti potrebno duže vremena.

Kako neko može posumnjati da ima ulkus?

Najkarakterističniji simptom su nagrizajući bolovi u gornjem delu abdomena koji se javljaju između obroka, odnosno kada je čovek gladan. Bolovi se obično stišavaju jelom i to olakšanje traje nekoliko časova. Drugi simptomi obuhvataju kiseo ukus u ustima, podrigivanje i gorušicu koju stišava uzimanje antacidnih lekova.

Koji testovi se obavljaju da bi se postavila sigurna dijagnoza peptičnog ulkusa?

Mnogi slučajevi se mogu potvrditi rendgenskim ispitivanjem želuca i duodenuma i endoskopijom.

Koje su štetne posledice peptičnog ulkusa?

Osim bolova i trajne nelagodnosti od kojih pati ulkusni bolesnik, mogu se još javiti sledeće komplikacije:

a. Gastrični (želudačni) ulkus, ako se ne leči, može preći u rak. To se događa otprilike kod jednog od petnaest slučajeva.
b. Kako ulkusi prelaze u hroničan oblik, mogu dovesti do stvaranja ožiljnog tkiva koje će opstruirati izlazni deo želuca.
c. Ulkusi mogu prsnuti (perforirati) i prouzrokovati peritonitis.
d. Ulkusi imaju tendenciju da prouzrokuju teško krvarenje. Može doći do smrtnog ishoda zbog gubitka krvi u toku epizode krvarenja.

U čemu se sastoji lečenje peptičnog ulkusa?

Više od devedeset procenata slučajeva svih ulkusa povoljno će odgovoriti na konzervativnu terapiju te neće biti potrebno pribeći hirurškoj interveniciji.

Standardno konzervativno lečenje bolesnika od peptičnog ulkusa se sastoji iz sledećih mera:

a. Specijalna ulkusna dijeta, uz česte obroke mleka i skorupa.
b. Uzdržavanje (apstinencija) od svih nadražujućih sredstava, začinjene hrane, alkohola i tako dalje.
c. Antacidni preparati.
d. Naročiti lekovi koji deluju putem nervnog sistema tako da smanje sekreciju gastričnog soka i kiseline. Ti lekovi spadaju u grupu antiholinergika.
e. Prestanak pušenja.

Preostali bolesnici s ulkusom koji nisu odgovorili povoljno na konzervativno lečenje, trebalo bi da se podvrgnu hirurškoj intervencji:

a. Ukoliko gastrični ulkus ne pokazuje tendenciju ka zaceljenju posle nekoliko nedelja, jer kod takvih ulkusa postoji tendencija da pređu u rak.
b. Kada bol i nelagodnost traju preko godine dana uprkos upornim pokušajima da se konzervativnim lečenjem postigne povoljan rezultat.
c. Kada postoji opstrukcija izlaznog dela želuca.
d. Kada dođe do rupture ili prskanja ulkusa ili postoji pretnja da će prsnuti.
e. Kada postoje ponovljene epizode teškog krvarenja.

Da li ulkusi, jednom izlečeni konzervativnim merama, imaju tendenciju da se ponovo jave?

Da. Sve dok želudac luči preterane količine kiseline, postoji opasnost od nastanka nove ulceracije u njegovoj sluznici.

Koji su uzroci ponovne pojave izlečenog ulkusa?

Nepridržavanje režima ulkusne dijete; nastavljanje pušenja i konzumiranja alkoholnih pića; dalje postojanje takvih situacija u životu koje dovode do emocionalne nestabilnosti i stresa.

Šta se zapravo događa u sluzokoži želuca tokom procesa izlečenja ulkusa?

Obložna membrana (sluzokože) raste preko sveže ulcerisane površine i tako doprinosi da ulkus zaceli.

Zbog čega je daleko važnije ukloniti ulkus želuca od ulkusa duodenuma?

Želudačni ulkusi mogu preći u kancer; sa duodenalnim ulkusima to nije slučaj.