Štitna žlezda – funkcija, bolesti i lečenje

Šta je štitna žlezda i gde se nalazi?

Ona se nalazi oko dušnika u donjem prednjem delu vrata. Normalno se sastoji iz tri dela: po jednog režnja sa svake strane i dela koji povezuje režnjeve i naziva se istmus. Svaki režanj je preseka dva puta pet santimetara i prelazi preko prednjeg dela dušnika. Naučno ime joj je glandula tireoidea.

Kakva je funkcija štitne žlezde?

Ona je jedna od najvažnijih žlezda u telu pošto hormonima koje luči reguliše metabolizam (stepen i ritam na koji organizam pretvara hranu u energiju, kao i način na koji tu energiju troši).

Da li je štitna žlezda jedna od endokrinih žlezda?

Da. Ona luči hormon koji se zove tiroksin.

Kakva je funkcija tireoidnog hormona?

On upravlja načinom i ritmom kojim tkiva koriste hranu i hemijske supstance za proizvodnju energije. Takođe je u vezi sa stvaranjem telesne toplote i snage mišića, sa telesnim rastom i razvojem, kao i s raspodelom i održanjem tečnosti i soli u organizmu.

Kakvi simptomi nastaju kad štitne žlezde nema ili kad njen rad nije dovoljan?

a. Njen nepotpun razvoj ili odsustvo pri rođenju vodi stanju koje se naziva kretenizam. To stanje se karakteriše mentalnom zaostalošću i patuljastim rastom.
b. Manja neaktivnost i slabija funkcija žlezde bilo u toku adolescencije ili zrelom dobu može dovesti do prekomerne telesne težine, nedostatka energije i usporenog mentalnog razvoja.

Šta se dešava ukoliko postoji stalna povećana aktivnost žlezde?

Nastaje oboljenje koje se naziva hipertireoidizam ili BazedovIjeva bolest. Ono može dovesti do buljavih očiju, gužavosti, velikog
slabljenja, nervoze, razdražljivosti, ubrzanog rada srca i na kraju do ozbiljnog oštećenja srca.

Da li su poznati uzroci poremećaja u radu štitne žlezde?

Veruje se da poremećaje u funkciji ove žlezde prouzrokuje ili uticaj hipofize na rad štitne žlezde ili poremećaji unutar same štitne žlezde.

Kako se određuje aktivnost štitne žlezde?

a. Hemijskim testovima poznatim kao T3 i T4.
b. Određivanjem vezivanja joda za proteine (PBI).
c. Merenjem vezivanja radioaktivnog joda u štitnoj žlezdi.
d. Svake godine javljaju se sve novije i razvijenije laboratorijske metode čiji je cilj da pomognu u dijagnosticiranju kada gore pomenuti testovi pokažu granične vrednosti ili kada se na osnovu njih ne može doneti zaključak.

Koristi li se stepen bazalnog metabolizma pri odredivanju metaboličke aktivnosti?

Ovaj test disanja je skoro napušten jer se pokazalo da su gore nabrojani testovi daleko precizniji za određivanje aktivnosti štitne žlezde.

Mogu li se rezultati znati odmah po obavljanju gore pomenutih testova?

Ne. Potrebno je nekoliko dana pre no što se razni testovi mogu okončati. Neke od hemijskih i radioaktivnih testova je tehnički i vrlo teško ostvariti i analizirati.

Da li je PBI-test ili test pomoću radioaktivnog joda u stanju da pruži tačne podatke ukoliko je pacijent primio lekove koji sadrže jod?

Ne. Pacijentu ne treba davati jod ni u kakvom obliku pre ovih testova jer će to dobijene rezultate učiniti bezvrednim.

Šta je tireoidni scintigram?

To je test koji pomoću skenera koji se postavlja iznad žlezde pacijenta pokazuje aktivnost štitne žlezde u toku apsorpcije radioaktivnog joda. Scintigram se beleži na papiru i može se odmah interpretirati, tj. on pomaže da se donese stručni sud.

Kako se obavlja PBI-test i kakav je njegov značaj?

To je test koji se vrši na osnovu hemijske analize krvi i pouzdaniji je pokazatelj funkcije štitne žlezde nego merenje bazalnog metabolizma.

Šta je struma (gušavost)?

Struma je otok na grlu koji se javlja usled povećanja štitne žlezde.

Koji su najčešći uzroci povećanja štitne žlezde?

a. Difuzna struma. To je difuzni, ravnomerni otok obično bez simptoma ili znakova promena metabolizma ili pak pogoršanja opšteg zdravstvenog stanja pacijenta. Najčešće se sreće kod mladih ljudi u regionima gde je sadržaj joda u vodi za piće vrlo nizak.
b. Čvorasta guša. Karakteriše se kao čvorasti nepravilni otok bilo samo na jednom delu žlezde, bilo kao višestruki nepravilni otok s obe strane.

Postoje dve vrste čvoraste gušavosti:

1. Netoksična struma koja se javlja kod oba pola u bilo koje doba zrelosti. Obično nema nikakvih simptoma, ali je opasna jer u sedam do deset posto slučajeva može se kasnije razviti u kancerozno oboljenje,
2. Toksična struma. Javlja se na nekoliko mesta unutar žlezde, prouzrokuje povišenu aktivnost cele žlezde kao i povećanje stepena bazalnog metabolizma.

c. Hipertireoidizam ili pojačana aktivnost štitne žlezde. Često je u vezi sa difuznim povećanjem žlezde. Taj je tip gušavosti najčešće praćen buljavim očima, drhtanjem, velikom nervozom, gubitkom telesne težine, razdražljivošću, pojačanim znojenjem i lupanjem srca.

Ima li struma porodične karakteristike?

Ne. Ali se difuzna struma može javiti kod većeg broja dece u istoj porodici zato što žive u kraju gde postoji nedostatak joda.

Kako se leči obična difuzna struma?

U ranoj fazi bolesti nekoliko kapi jodnog rastvora uzetih oralno, u čaši vode, može dati dobre kurativne rezultate. U kasnijem toku
bolesti ovaj oblik lečenja nema nikakve vrednosti. U takvim slučajevima uzimanje određenih doza tireoidnog ekstrakta u dužem periodu može prouzrokovati smanjenje strume.

Postoji li zadovoljavajući oblik lečenja za toksičnu strumu i hipertireoidizam koji prouzrokuju povećanje stepena metabolizma?

Da. Veliki broj slučajeva povećanog dejstva štitne žlezde može se lečiti sa zadovoljavajućim rezultatima primenom za to određenih lekova. Lečenje se sastoji od primene jodnih preparata u odgovarajućim količinama a takođe i od uzimanja grupe lekova koji ograničavaju proizvodnju tireoidnog hormona. Ova druga grupa lekova naziva se antitireoidnim ili tireosupresivnim lekovima.